crna slavonska svinja
Kako je nastala Pfeifferica, autohtona hrvatska pasmina.
Crna slavonska svinja je autohtona hrvatska pasmina nastala šezdesetih godina 19. stoljeća križanjima na Pfeifferovim posjedima te je zbog toga i nazvana pfeifferica.
Polubraća Karl Leopold i Felix Pfeiffer su objedinili kapital stečen trgovinom svinjama u Ugarskoj (Mađarskoj), te su od sredine 19. stoljeća otkupljivali dijelove zemljišta vlastelinskoga dobra Ladislava i Bele Adamovića Čepinskih. Odmah su na tim imanjima / pustarama Orlovnjak (Donji i Gornji) i Ovčara započeli snažnu poljoprivrednu proizvodnju.
Imanje Orlovnjak
Tu su imali tovilišta svinja s raznim stambenim i gospodarskim zgradama. Na tim pustarama su križali krmače pasmine lasasta mangalica s uvezenim nerastima crnih pasmina Berkshire, Poland China i Cornwall.
Tako je nastala crna slavonska svinja kratkoga tijela i kože boje pepela prekrivene srednje dugim čekinjama. Njena kvaliteta očitovala se u ranozrelosti, plodnosti te u boljoj mesnatosti.
Tko je Karl Leopold barun Pfeiffer.
Rođen je 1834. u Šopronu, gradu na sjeverozapadu današnje Republike Mađarske, a preminuo je u Beču 27. ožujka 1913. godine. Prevezen je u Osijek i pokopan u obiteljsku kapelu na donjogradskom groblju.
Potjecao je iz njemačke imućne trgovačke obitelji, koja se bavila isključivo trgovinom svinjama. Iz Ugarske (Mađarske) živjeti u Osijek dolazi 50. godina 19. stoljeća. Bio je dugi niz godina na čelu Zadruge za regulaciju rijeke Vuke. Godine 1903. je dobio od cara Franje Josipa I. nasljedno plemstvo i barunat.
Trgovina i uzgoj nerazdvojne poveznice.
Osim uzgoja svinja Pfeifferovi su uzgajali i podolska goveda i bavili se trgovinom.
Posebice su se usmjerili na trgovinu kvalitetne pasmine, tzv. svinje pfeifferice. Otpremali su ih prema tržištima diljem Austro–Ugarske Monarhije (Ugarska, Austrija) i Pruske, tj. na njemačko tržište.
Na navedenim tržištima je svinja pfeifferica posebice bila tražena, jer je u drugoj polovici 19. stoljeća kada su bile česte stočne bolesti bila izuzetno otporna na te bolesti te je imala meso izvrsne kakvoće izuzetno pogodno za preradu tradicijskih suhomesnatih proizvoda.
Europska i svjetska prepoznatljivost.
O kvaliteti, vrijednosti i onodobnoj prepoznatljivosti
te autohtone hrvatske pasmine potvrđuju priznanja
na svjetskim i međunarodnim izložbama (sajmovima),
gdje se slao po jedan primjerak.
Tako je uočena i pohvaljena ta pasmina već 1873. godine u Beču na Svjetskoj gospodarskoj izložbi, a
1885. na Međunarodnoj izložbi u Budimpešti je Pfeifferova pasmina svinja posebice istaknuta i nagrađena.
Dobila je ne samo priznanje nego i novčanu nagradu u vrijednosti od 700 franaka u zlatu. Vrativši se u Osijek
s tom prestižnom nagradom Pfeifferovi su poklonili taj novčani iznos Gradu Osijeku s ciljem da se upotrijebi za uboške svrhe, tj. za gradsku sirotinju.
Pfeifferica među figurama autohtonihdomaćih životinja.
O glasovitosti crne svinje pfeifferice, ne samo po kvaliteti mesa nego i izgledom, govori podatak da je 1899. na posjedu Dragutina (Karla) Leopolda baruna Pfeiffera na Orlovnjaku boravio glasoviti kipar Robert Frangeš Mihanović.
Prilikom obilaska Slavonije, tj. gospodarstava i poljoprivrednih imanja, staja i ergela državnih dobara i nekadašnjih vlastelinstava, modelirao je figure autohtonih životinja u najbližem dodiru s prirodom.
Tu je prema narudžbi Gospodarskoga odsjeka Zemaljske vlade u Zagrebu izrađivao figure hrvatskih / autohtonih domaćih životinja za svoj nastup na Međunarodnoj izložbi u Parizu 1900. godine.
Tako je u Orlovnjaku izradio model figure svinja pfeifferice, koja je uz ostale figure životinja bila izložena na pariškoj izložbi i ondje je nagrađena zlatnom medaljom.
Odlike uzgoja.
Uzgoj crne slavonske svinje za autohtone suhomesnate proizvode poput OINK Kulena traje 50% duže nego uzgoj hibridnih mesnih pasmina svinja. Ta se razlika osjeti u kvaliteti mesa.
Meso crne slavonske svinje je tamnije, mišićna vlakna su čvršća, a postotak otpuštanja mesnog soka je znatno manji. Udio unutarmišićne masnoće je veći, što pozitivno utječe na teksturu mesa i kakvoću okusa.
Svinje uzgojene na velikim farmama izložene su stresu, što se odražava u slabijoj kvaliteti mesa. Pfefferica se na našoj farmi uzgaja na otvorenom, raste sporije od svojih hibridnih rođaka, ali je zato meso izvrsne kvalitete i posebnoga okusa.
Crna slavonska svinja je pod zaštitom Nacionalnoga programa za očuvanje autohtonih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Republici Hrvatskoj.
Pod zaštitom su još tri domaće pasmine - turopoljska svinja, banijska šara i čupava mangulica iz Podravine.
